Lekcija
Deset su godina Ahejci
© Γιάννης Υφαντής
Deset su godina Ahejci
jurišali na Troju
kao spermatozoidi na jajnu ćeliju
ili duše što jurišaju na sunce
i slijepi miševi na mjesec - tako
deceniju čitavu Ahejci jurišahu
na Troju.
A onda desete, srećne
godine, prestupne,
taj je bijedni drveni konj
silom ušao u nju poput uda
i tako su Ahejci pokorili Troju.
Pa šta?
Kirka
Računala je da bi joj dobro došlo da izađe. Zato je otvorila frižider
otkačinjući svoju plot, i stavljajući je na sebe,
pogledajući se na mjesečini,
viseći nad ustima pećine,
silazeći nadolje.
- Gdje ona to ide?
- Dolazi da vas gađa žirevima, drugari!
Odisejeva sudba
Budući da se Odisej protivio ratu
ne želeći da se bori
uzeo ja da ore zemlju kad spozna
da pristižu glasnici Agamemnonovi.
Jednom je rukom držao plug a drugom
je punom so sijao
ne bi li ih uvjerio da je lud.
Ili je, pak, u toj sjetvi soli, njemu neznanoj dotad,
učestvovao u magijskom ritualu,
on, predodređen da ore mora,
godinama, na kraju?
Za tebe, Isuse
Za tebe ću, Isuse, napisati grku knjigu na sunčanom, mekom lišću duhana,
dok moj starina, pije onkraj vatre i naše dvije žene
umotane u crveno ćebe drijemaju kao kraljica-srce koju je san odbacio
na pod. Za tebe, Isuse.
Gorku ću knjigu napisati i baciti je
u vatru, da bi upamtila i objavila se našoj sfingolikoj mački.
Ponovo jedem moje omiljene divlje kruške
Ponovo jedem meni omiljene divlje kruške
kisele u svoj toj njihovoj divljoj slatkoći.
Ponovo ih jedem, moje omiljene divne kruške, kušajući
ponešto od
te slobode divljih životinja, dok lutaju u larmi
vođeni nagonima bez
pokornosti izbora. Dođi onda,
da upališ isponova, strast, i posvetiš moja djela.
Dođi i spasi me od
poniznosti izbiranja. Dođi.
Passa tempo1
Toplina i nesanica; komarci
poput grizosavjesti, neumornog samoprekora. Na vozu:
ah! svjež zrak, zelena polja, drveća što ritmuju,
oštre, planine sive što okreću košute svoje ka meni, i još dalje;
bezlično more, vrli usniv neba.
Toplina i nesanica: Moje misli?
Pa, mislio sam na Hotel JASON, turističku agenciju ALKIONA,
i ulicu ARGONAUTA, gdje je u pročelju autobusa, plavo, preplanulo dijete,
zavrnutih pantalona kao u mornara na sunčanoj brodici,
zajedno se kikotalo sa drugim tamnoputim dječakom što je vrtio rukama
i očima svojim poput kukca.
Mislim da su se zezali nauštrb ogromnog
trbonje koji se rvao sa punim vrećicama iz trgovine
držeći se za klizavu ručku autobusa,
dok mu je za tijelo bila zalijepljena odjeća
kao otrovni hiton Nesusov.2 Vrelina,
vrelina i besanica. Šta li tražim? Šta su ove stvari?
Šta da činim s njima?
Moj je um suncokret u tami. Misli moje,
pčele su slijepe, što udaraju o usta i ruke, pokušavajući dotući vrijeme.
1. Vrijeme prošlo
2. Tunika koja je došla glave Heraklu. Nesus je bio kentaur kojeg je ubio Herakle strijelom natopljenom krvlju lernejske hidre. Kada je Herakle navukao hiton, počeo je živ da se kuva, stoga je skočio u naloženu vatru i tako skončao da bi izbjegao konstantan nesnosan bol. Metaforički predstavlja neizbježni izvor nesreće
© Γιάννης Υφαντής
Preslovosložio sa grčkog i engleskog za Hiperboreju Radomir D. Mitrić